Na crtežima su „betonske“ ploče iskopane iz niša tunela piramide kod Visokog. Nazvane su K-1 i K-2. Prikazuju dva nivoa piramide. Na K-2, desnoj, reljefnoj, iscrtana su korita Fojnice i Bosne, a pravilnom crtom, trase dva podzemna tunela. Spojeni su. Ulazi tunela gotovo su neprimjetni, a zajednički je izlaz, sapnica, niz jugoistočni vjetar prikazan u dnu K-1, ovalan.

Na pločama je ucrtana sapnica koja podrazumijeva sviralo kao instrument kontrole prohodnosti tunela. Muziciranje vjetra (propuha koji vjetar izaziva) na istom sviralu je turistička atrakcija. Zvuk svirala kod običnih piramida pojačan je rezonantnom prostorijom unutar njih samih.

Zbog kompletiranja priče o piramidi kod Visokog konstruktor je na K-1 i K-2 usamljenu i udaljenu sapnicu, niz vjetar pridružio njezinom akustičnom prostoru, to jest umetnuo u središte kotline/piramide.

Kotlina rijeke Fojnice s rubno integriranim dijelovima piramide konstruktori su pretvorili u ogroman akustični ambijent.

Na reljefu stećka prikaz je kuljanja propuha iz zajedničkog izlaza dva tunela na rukama vjetra. Kuljanje i svirka ugrađene svirale se s promjenljivom brzinom vjetra mijenja, pa se tako na prikazima stećaka, može naći više identičnih likova različite veličine, koji te brze promjene predočuju.

Piramidi je za blaženje vjetra potreban propuh podzemlja. Topli propuh prolazom kroz tunel gubi toplinu isparavajući vlagu s njegovih stijenki. Zato  stijenke tunela moraju biti vlažne, porozne u vlažnoj okolni, a zbog potrebe za što većom vlažnom površinom, grube.

Na stećku iz Velikog Polja prikazana je podzemna tunelska cijev u vlažnom okruženju. Prva ikona je uvod u priču o poroznim tunelima i propuhu u njima. Stijenka tunela prikazana je kao isprekidani prsten. Radijalno iscrtana kalota unutar prstena plastični je prikaz brzina u snopu propuha pri prolazu kroz grubu tunelsku cijev.

Druga ikona kaže da se propuh u tunelu vlaži.

Zadnje dvije, da piramida ima dva slična tunela grubih stijenki (prikazan uglasti umjesto arkadnog profila tunela), i da im je profil pristupačan vlazi.

Neki stećci govore o ponašanju propuha pri prolazu kroz zavojite i hrapave tunele piramide. Simbolika hidrauličkog otpora gibanju propuha svodi se na premala krilca vijugavih stvorenja, a huk njihovim otvorenim gubicama

Na sceni na stupu kod Olova naglašen je zvuk propuha, za posjetioce piramide važan.
Vjetar izvlači iz brloga čudnovatog vepra (propuh) za rep. Čudnovati se opire kratkim prednjim udovima i tijelom o stijenke brloga i pri tome ispušta, u odnosu na tijelo, neprimjereno jaki zvuk.

Napravu za horizontalno bušenje sličnu raketi ljudi su smislili kako bi, na primjer, ispod ceste propustiti kabl ili neku cijev, a da promet na cesti ne trpi. Naprava ritmičkim udarcima probija tunel, a materijal pri prolazu sabija u stranu. Ako je ispod ceste samo šoder, tada je naprava jednostavna.
U napravi je pneumatski bat, a on povezan s vanjskim kompresorom.

Iza probijajuće naprave stroj za kopanje širio je rupu na potreban profil.

Zbog snažnih pritisaka stroja pri bušenju tunela o okolno tlo, tunel je morao biti dovoljno duboko ispod površine tla. Zamišljena trasa često se pri izvedbi mijenjala. Potreba za većom vlažnom površinom stijenki rezultirala je bajpasima.

Tunele su probijali profesionalci. Na početku tunela visočke piramide pronađeni su dijelovi valjkastog utega. Naprava koju su bušači donijeli nije imala potrebnu masu. Na brzinu napravljen „betonski“ dodatak slomio se pri prvim udarcima stroja.

Bušačka djelatnost činila je to specijalizirano društvo prepoznatljivim, trgovačkim, posebnim. Vrijedi samo pogledati cipuse „Aserije“ kamene izloške nalik bušećim alatima.

Cipus je napravljen da izgleda ka probijač. Aerodinamična glava, za razliku od ostalog tijela, je drugačije građena, promjenljiva. Zbog nepotrebnog trenja tijelo probijača je manjeg promjera od vodilice pod glavom i one u osnovi. Na tijelu je otvor za revizije.

Bušači, iz Ravnih Kotara, s lokacije Aserije, su prilikom izgradnje tunela visočke piramide upoznavali tržne potrebe domorodaca i posebno turista. Tržna mjesta, mirila, smještali su uz puteve preko Velebita, na mjestima istaknute vidljivosti. Svoje štandove, mirila, ukrašavali su simbolikom vezanom uz izgled poprečnog presjeka alata i njegovog treperenja pri prodiranju kroz šoder.

Njihove supruge, trgovkinje na mirilima, tetovirale su vidljive dijelove ruku simbolima jednakim kao na mirilima. Time su pokazivale svoju važnost, pripadnost, dozvolu možda. Vrlo rijetko čine to i danas.

Davorin Vrbančić