Jača promjena klime u neko prapovijesno vrijeme uvjetovala je drugačiji odnos prema parkovima i potrebu za, unutar njih, izgradnjom privlačnih turističkih objektima. Izgradnja nepotrošivih objekata i održavanje parkova omogućila je zapošljavanje domorodaca i drugih radnika različitih specijalnosti. Omogućila je školovanje domorodaca, opći napredak.

U tom su vremenu i potencijalnim parkovima građene piramide. Elegantne izgledom i jačinom proizvedenog zvuka. Osvježavali su najtopliji, jugoistočni, vjetar, a njegovu promjenljivost u glazbu. Velika turistička potražnja, povećala je broj sve originalnijih izvedbi i komplementarnih ponuda poput gastronomskih delicija, folklornih predstava, uređenih pješačkih staza, vidikovaca, organiziranih lovova i ribolova. U toku izgradnje zadnje egipatske piramide, „Keopsove“, konstruktori su shvatili da bi iznad gotovo izgrađene svirale mogli napraviti snažniju, atraktivniju. Na zadnje, zbog ipak prejake svirale, dio piramide ostao je bez oplate.
I već poznati Zgošćanski park dobio je više piramida. Za piramidu Visoko i Ošanići znam. Svaka za sebe i u usporedbi s prototipom, su originalne. Konstruktori su i na piramidi Ošanići gadno pretjerali. Srušili su pol brda i dio piramide na njemu. Zgroženi svijet tragični događaj sigurno je dugo pamtio.
 

Na izlošku u muzeju u Sonori,  prikaz je funkcioniranja piramide Visoko za puhanja jugoistočnog vjetra.   Priča s vidikovca („grad Visoki“) predočena je na površini identičnoj pročelju sljemenjaka.
U parku su pročelja sljemenjaka  rezervirana za priče o piramidi.
Na crtežu artefakta K-1 točkom je označena pozicija vidikovca.

Naljepnica usred prikaza na izlošku kaže da se ispod nasuprotnih i niz vjetar razmaknutih vrtloga nalaze oštre prepreke (lijevo brid Visočice, desno Plješevice). Svastika, da se u vrtloženjima spajaju hladni i topli zrak, njihova se temperatura jednači. Za ulazno vrtloženje, s lijevog ugla kotline isto vrijedi svastika, ali nema brida. To je zato što dolazi osvježen (s piramide Buci). Vjetar se na mjestu označenom točkom s pomoću uređenog ulaznog reljefa dijeli na tri fronte, jednu upućenu izravno k izlazu iz kotline i dvjema prema njezinim nasuprotnim bridovima. Vidljivo je jako skretanje, tiskanje, osvježenog vjetra toplim ka lijevom bridu kotline, na recikliranje.

Ista priča na stećcima, u Hrnčićima, Drinjači i Hrnčićima, Bratuncu

Okvir prikaza na izlošku iscrtan je podzemnim tunelima. Trasom presječeni oval, zakrpa je na izlaznom dijelu obruba kotline, brdovitom nizu (na K-1 označenom Y, brdskim vrhovima). Izvan površine kotline prikazan je reljefni okoliš.
Ulazi u dva tunela su zavinuti kao ručke kišobrana, misli se, u zavjetrini su. Izlaz iz tunela je zajednički, preko svirale i kroz sapnicu. Ispravnost tunela, svirku propuha, mora osluškivati djelatnik parka. Nasuprot tom službenom uhu je ogromno, turističko. Ono sluša u kotlini, ali akustičnoj, isti izvor zvuka donošen vjetrom.
Užitak za turiste velebni je okoliš, osvježavajući vjetar i glazba piramide.

Glazbena dio priča piramide Visoko prikazana je na stećku sličnom križu, aluziji na piramidu, na njezin princip.
Djelatnik u odori Zgošćanskog parka slušanjem svirale provjerava tunelski prostor piramide. Kvar mora brzo prijaviti upravi.
U pozadini djelatnika, glazbu svirale vjetar nosi u akustični, ograničen, uokvireni prostor.
Istovremena priča o hlađenju vjetra ovdje je odlomljena, u drugom je planu.

Autor čudnog izloška u muzeju u Sonori, mogao bi biti prapovijesni posjetilac Zgošćanskog parka i svakako je dobar poznavatelj piramida uopće. Nagledao se stećaka, osmotrio piramidu Visoko s vidikovca, uputio se u njene posebnosti i otputovao, očito zadovoljan.

Davorin Vrbančić