U prastaro vrijeme, kad je iz godine u godinu bivalo toplije i kad je fatalni jugoistočni vjetar uporno sušio mlade plodove žita, svijet je radi tog, ubrzano, počeo graditi velike piramidalne objekte kako bi na njihovim bridovima hladio vjetar propuhom podzemlja.

Egipat je bio žitnica Mediterana. Veze s Mediteranom i okolnim prostorom bile su mnogoznačne. Sve egipatske piramide izgrađene su uz jedino mogući plodni Nil. Već su prve gradnje plijenile pažnju turističkog svijeta. Pokazna piramida bila je solidna, one druge njih osamdesetak, s obzirom na potrebnu brzinu djelovanja, slabije kvalitete. Niz tih piramida moglo se promatrati ploveći Nilom. Uz put za puhanja vjetra slušati zvižduke njihovih tunela.
Tad se rodila ideja o turizmu s piramidama na Nilu.

Prirodom teško usporedivom Zgošćanskom parku četiri su originalne piramide. Tri pored Visokog i jedna, ponešto udaljena, iznad Ošanića, drugačija. Iako sve drugačije od egipatskih građene su po istom receptu prikazanom na stupu kod Donjih Bakića.

Zbog osjećaja sigurnosti prapovijesnih turista u pedesetak kvadratnih kilometara  Zgošćanskog parka bilo je potrebno postaviti stotine tisuća krajputaša, stećaka. Grupirani različita oblika, poneki i reljefom ukrašeni, bili su zanimljivo odmorište.

Od prapovijesti do danas egipatske je turiste najljepše vodio Nil.
Prapovijesni stećci činili su to turistima Zgošćanskog parka.

Davorin Vrbančić